J.CH.BIH,5 × PRM, 2 × BOB, 1 × BOG, 4 × R.CAC, 1 × JUNG BIS
U, za nas, neistraženi svijet kinologije smo ušli sasvim slučajno,ali ta slučajnost nosi sa sobom i svog dežurnog krivca kojeg ovom prilikom neću imenovati. Žao mi je, niste pogodili - krivac zapravo i ne postoji za porok zvani kinologija. Odlučili smo se za kupovinu muškog šteneta starosti mjesec i po dana sa gore pomenutim imenom. Normalno da smo se, kao porodica, pripremili da štene postane član jedne sretne porodice. Bacili smo pogled na njegov pedigre. S obzirom da je imao solidno genetsko porijeklo odlučili smo se na odgoj u kućnog ljubimca, a kasnije ako ono postigne potrebne izložbene predispozicije tim bolje. Naš zadatak, što je veoma bitno, bio je realno postavljen.
Naše štene je, vjerujte, uživalo sve blagodeti ovog svijeta. Prosto je nemoguće opisati zadovoljstvo koje nam je priuštio naš, već odrastao, MAX. Ako biste željeli da vam u kratkim crtama opišem njega, onda je to definitivno njegova originalnost. Ispod te originalnosti se krije pas sa svim svojim vrlinama ali i manama, koje su tipične samo za njega. Prosto je funkcionisao po svojim, samo njemu svojstvenim, zakonitostima. Ukratko, nepredvidiv, nestabilnog temperamenta, pravi vragolan.
E sad, pored svega nabrojanog, valja imati hrabrosti pa otići na međunarodnu izložbu pasa, CACIB GRADIŠKA, tamo neke godine. I, gle čuda, u konkurenciji od najmanje četrdeset pasa raznih pasmina gdje su došli vrhunski hendleri iz različitih zemalja, naš vragolan stiče naslov najljepši mladi pas kompletne izlozbe, JUNG BIS. Čudo se zapravo nije ni dogodilo jer mu je nastup bio više nego fantastičan. Kad je u elementu, on se jednostavno pretvara u psa koji osvaja srca kinoloških sudaca i koji će hladno počistiti svoju konkurenciju.
Sa svojih pet godina starosti MAX odlazi kod DUŠANA TRIVUNOVIĆA, Barlovci - BANJA LUKA.
Uspostavili smo čisti suvlasnički odnos. S vremena na vrijeme smo razgovarali o adaptaciji psa na novu sredinu koja zna nekad biti kobna čak i po pitanju samog zdravlja i života psa. Stog stanovišta nije bilo nikakvih problema, jer se radilo o već formiranom psu. Moj, taj vragolasti, pas sticajem nesretnih okolnosti napušta njihov boks i od tada mu se gubi svaki trag. S obzirom da je prošlo poprilično vremena a da se nije pojavio, bojim se da moram reći zbogom svom vragolanu, mom dragom i privrženom prijatelju.
Jedino što mi preostaje jeste da pokušavam da oživim sva lijepa sjećanja na tebe i da ih čvrsto držim u sebi.